Stigla i četvrta generacija Jokića: "Poljoprivreda više nije seljačka, sad treba pamet"

Sve je započelo još sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada je Dragan Jokić nabavio prva grla na svom imanju i malo, po malo, postali su jedna od najvećih farmi u Republici Srpskoj. Sjeća se ovaj začetnik porodične prozvodnje da je tada bilo sve teže, seljak privatnik nije bio poželjan, a danas je ponosan što na svoju "borbu" s vilama, jer nasljednicima ostavlja sigurnost na djedovini, odnosno pradjedovini.

"Živim danas radi ove omladine koja je nastavila proizvodnju i unapređuje i koja počinje da ispunjava naše ciljeve koje smo davno zacrtali, a to je da dođemo do ekološke proizvodnje", kaže najstariji domaćin u porodici.

Farme su školovale djecu

Dugogodišnja praksa i tradicija omogućili su osavremenjavanje proizvodnje. "Svjedoci smo da neki idu tamo negdje, gdje je kao bolje, a ja lično mislim da nije", dodaje Dragan, kazavši i kako su dokaz tome farme i djeca koja su se školovala i ostala na imanju i pokazuju da imaju egzistenciju kod kuće.

Bez puno razmišljanja, na imanju u Velikoj Ilovi ostao je Draganov sin Zlatko. Nastavio je poslove te sa ocem osavremenio farmu.

"I moja djeca su drage volje nastavila istim putem. To nam je dalo dodatan podstrek da idemo dalje, od kupovine robota, mehanizacije, proširenja zasijanih površina i ostalog, što je velika podrška za jednu generaciju, drugu, treću, a evo nadam se i četvrtu", govori Zlatko, koji je nedavno postao djed.

David pokrenuo siranu

Kaže kako su dobra sloga i odnos u krugu porodice nešto što će i djeci dati znak da ima prostora za život i da se ovdje može lijepo živjeti.

Za ocem Zlatkom, krenuo je i sin David, koji odlučio da napravi još jedan iskorak, te pokrenuo i vlastitu siranu. Uz ovog inženjera poljoprivrede je i mlađi brat Damjan, koji je, iako još u školskim klupama, svoj životni put već iscrtao.

"Ja sam odrastao sa djedom i ocem, i ni u jednom trenutku nije bilo forsranja i pritiska da se bavim ovom proizvodnjom. Kao svako dijete imao sam svoje djetinjstvo, sport, ekskurzije, sve, ali sam bio i na farmi jer sam tako želio. Imao sam slobodu i mislim da sam kroz to i zavolio ovu proizvodnju i evo sada tu je i moj sin, malen je, ali i na njemu će biti da bira sam koji putem želi ići", priča David.

Nekad vile, danas mašine

Muža je robotizovana. Dnevna proizvodnja mlijeka na farmi je oko 1.900 litara mlijeka. U muži je 60 krava, a tu je i 100 malih teladi od 3 i 10 mjeseci, te junica do 15 mjeseci. Broj grla, "tjera" domaćine i da obezbijede velike količine hrane, a kako kaže Zlatko, taj posao za njih je svakodnevan i rutina.

"Kada posmatra neko sa strane ovo, čini mu se da je ovaj broj grla nemoguće nahraniti, međutim tu je i dobar dio mehanizacije koji olakšava taj dio pripreme hrane. Nekada je to bilo sve ručno, vilama se prinosila hrana, sada su razne mašine, miks prikolice koje sam izuzimaju, što je olakšalo rad", priča Zlatko, te dodaje da se površine svake godine povećavaju.

Jokić trenutno obrađuju oko 90 hektara površina i sve što traže je još zemlje. Kažu kako je za broj grla koji imaju, potrebno od 150 do 200 hektara, kako bi osigurali dovoljno hrane, imajući u vidu da bude i lošijih godina sa prinosima.

"Dobar dio naših parcela smo ukrupnili kupovinom od ljudi sa kojima smo međili, tako smo ih povećali i proširili. Sada trenutno radimo oko 30 hektara usitnjenih parcela, što nam je sada teže, jer su veće mašine i sama mehanizacija, što stvara problem prilikom obrađivanja zemljišta, dok ovaj dio od 60 hektara su ipak velike površine od 10 do 12 hektara u komadu što je fino za raditi", ističe Zlatko.

Svoju stočarsku proizvodnju te preradu žitarica u brašno, spelte, pšenice, heljde i kukuruza, sertifikovali su u organsku.

Faram ostvarila veliki napredak

Još sedamdesetih godina započela je poljoprivredna proizvodnja na ovim područjima, govori nam Dragan koji ulazi u osmu deceniju života, te podsjeća da su u to vrijeme u privatnom sektoru na području Prnjavora bila samo dva traktora.

"Država je imala svoje mašine, ali nije podržala privatni sektor, seljaka, jer nije imao svoj status, sve do osamdesetih godina. Ovo domaćinstvo je bilo u poljoprivredi i kada je bilo teško", prisjeća se i dodaje da je sredinom devedesetih napravljen zamah.

S dozom nevjerice komentira promjene koje su se desile u sektoru u samo u posljenje dvije decenije. "Ovo vrijeme zahtijeva pamet, nauku i struku da se primjene, jer poljoprivreda više nije ona neka seljačka, nego je ovo postala nauka. Nauka zahtijeva učenje i primjenu tehnika i tehnologija", ističe Dragan.

Unuk David, iako najmlađi od radno sposobnih, sjeća se da su se neki poslovi radili po tri, četiri dana, a sada to zahvaljujući tehnološkom napretku odrade za dan, sa dosta manje radne snage.

"Naravno, trebao je jedan period da se dođe do toga, kako finansijski tako i tehnološki. Takođe, bilo je potrebno i novo znanje da se usvoji da se do dođe do tog dijela", priča nam, dodajući da je tehnologija najviše unaprijedila samu proizvodnju i dosta olakšala poziciju čovjeka u poljoprivredi.

Krave rekorderke iz Prnjavora i Dervente: Holštajnka nadmašila 15.000 litara mlijeka

Uloga farmera, u govedarstu je, komentira, dosta teška i zahtijeva odricanja. "Prije svega mislim da nema praznika, i Nove godine, Božića, Vaskrsa, ti si tu na farmi uz životinje", ističe David, dodavši da zahvaljujući tehnološkim rješenjima danas kraće obavljaju neke zadatke koji su im ranije oduzimali po nekoliko sati, tako su dobili vrijeme da se posvete radu u polju i drugim aktivnostima.

"Ono gdje se vidi dodatno vrijeme zahvaljujući tehnologiji, jeste kada je sezona sjetve i žetve, ne moraš na farmi gubiti vrijeme", govori David, zaključivši da je radno vrijeme postalo fleksibilnije.